Mubera Đonlagić, 11 godina, učenica osnovne škole.
«Ne pada mi na pamet da idem u Francusku da bih besposličarila ! »
Ljubav između francuskog jezika i mene traje dugo. Već s pet godina sam putovala u Francusku i tamo otkrila dinamičnost njene kulture. Moje bilješke s putovanja ne sadrže samo uspomene iz Pariza. Prošla sam uzduž i poprijeko mnoge francuske gradove i posjetila različite muzeje. Od tada mi se po glavi vrti samo jedna misao: naučiti francuski jezik kako bih živjela u Parizu i studirala na Sorboni. I tako sam se uputila ka Francuskom institutu, da bih ostvarila svoj san.
Francuzi su poznati po tome da kažu ono što misle i smatram da im po tome sličim. Priznajem da ne podnosim dvoličnost i laži. Uvijek nastojim biti iskrena i uporna. To su osobine koje me ohrabruju da izrazim svoje misli na francuskom i da nastavim učiti i dalje.
Imam dojam da sam doslovno stekla spontanost u govoru. I zato nastavljam da se usavršavam zahvaljujući časovima koji prednost daju govoru. Da bismo bili spremni da studiramo u Francuskoj, trebamo biti sposobni da učestvujemo u debatama na času, da ubjeđujemo, obrazlažemo, branimo svoje mišljenje, ponekad čak da se I svađamo! Dakle, ne dolazi u obzir da idemo u Francusku tek tako!
Za mene je pohađanje časova u Institutu istovremeno i prilika da produbim svoje poznavanje francuske kulture. Kao i mnogi, iznimno cijenim francusku gastronomiju. Da bih sačuvala liniju, bavim se tenisom I rukometom. A za one koji vole i koje to zanima, sakupljam kristale.
